Kako je Muzej u svom loncu zamješao Dan muzeja
i Europsku noć muzeja

Kao da smo jučer u Požegi uz prošlogodišnji Dan muzeja po prvi puta svečano otvorili izložbu 'Baš se nekad dobro jelo'!.  Kad je ljubav posao i obratno, godina dana začas prođe.

I opet je pod nogama sve bijelo od opalih latica divljeg kestena. I opet je cvijet lipe neprimjetno napupao, a božuri se bogato rascvali slaveći Međunarodni dan muzeja. Baš kao i lani, samo što je Muzej u loncu sa svojom izložbom ovog puta u Vinkovcima.

Hrana povezuje ljude. Oduvjek je tako. Posebno u Slavoniji. Kamo god da si došao, odakle god da si stigao, iz svog te doma neće pustiti gladnog. Slavonac ti neće pričati o hrani, (pa zaboga hrana je da se jede, a ne da o njoj divani!), samo će se uvrijediti ako pred njegovim očima ne pojedeš do ruba pun tanjur, kako bi ti ga mogli ponovno napuniti.

Te tople svibanjske večeri poškropljene kojom kapljicom prašnjave kiše, sve je bilo po starim adetima istočne nam Slavonije i grada Vinkovaca. Jedino, što se ovog puta u kultnom vinkovačkom restoranu Lamut, vidi svjetskog čuda, uz pune tanjure – o hrani i pričalo. Iako ne o rimskim delicijama kako nas je već godinama razmazio vinkovački muzej odajući počast bogatim arheološkim nalazima iz doba rimskog limesa, nego o onoj – barbarskoj, slavonskoj kuhinji s dodatkom gastro užitaka sa Sulejmanovog i Franc Jozefovog dvora.

U želji da pričom o jelima Požege i Požeštine isprovocira znatiželju i poštovanje prema tradicijskoj hrani u Slavoniji, Gradski muzej Požega, evo, već cijelu godinu, razumjevanjem Zajednice turističkih vodiča Slavonije, Baranje i Srijema, putuje sa svojom izložbom, prezentacijom i degustacijom po Istočnoj Hrvatskoj.

Nije to samo izložba koja u restoranu i iza Muzeja u loncu ostane pričati o jelima s izložbenih panoa, nego je tu i zanimljiva priča potkrijepljena etnološkim, sociološkim i povijesnim činjenicama koje daju sasvim novu sliku o pojmu i doživljaju hrane u ovom dijelu Hrvatske u prošlosti. A tu je svakako i onaj praktični dio Muzeja u loncu, degustacija petnaestak, što gradskih što seoskih tradicijskih jela požeškog kotla, uz stručno sommeliersko sparivanje ponajboljih slavonskih vina.

Prava je šteta što se taj dan desilo čak pet zanimljivih, gotovo paralelnih kulturnih sadržaja, pa se vinkovački Muzej u loncu pretvorio u elitno događanje namijenjeno samo odabranima, koje na žalost nije popratio niti jedan novinar. Dakle, ako u stilu pozitivizma kojim zrači Muzej u loncu, mokrom krpom obrišemo spoznaju o gotovo Sizifovskom 'poturističavanju' i 'pogastronomiziranju' našeg prelijepog Istoka, morat ćete nam vjerovati na riječ da vam ne lažemo kako se u Vinkovcima iz Muzeja u loncu pušilo kao nikad do sada!

Prije svega ugodno ozračje restorana Lamut u vinkovačkoj aleji kestenova s čijem se uređivanjem interijera netko dobro zabavljao igrajući se i maštajući o nekim starim lijepim romantičnim vremenima punim ogledala i rascvalog cvijeća, prigrlio je naše panoe pretvorivši gornju dvoranu u savršeni izložbeni prostor. O vlasnicima restorana, gospođi i gospodinu Lamut nemamo riječi. Njih smo cijeli dan u žurbi naših priprema onako samozatajne susretali i mimoilazili, shvativši tek na otvorenju izložbe tko su zapravo.

Ipak, obzirom da smo većinu vremena proveli u kuhinji i smočnici, najviše nas se dojmio kuhar Danijel sa skladnom ekipom kuhara i konobara u dvije smjene koja je neumorno cijeli dan, uz naš, radila i svoj posao. Zamislite pokoru imati tri padobranca u pretrpanoj profesionalnoj kuhinji u kojoj se kuha, peče, prži, sjecka, panira, roštilja, garnira, slaže, ukrašava na svim radnim plohama, unosi i iznosi! S puno strpljivosti i ljubaznosti kuhar Danijel, naturalizirani Međimurac, u prijateljskom i domaćinskom duhu koji vlada cijelim restoranom, nesebično nas je upućivao gdje što stoji od alata i namirnica, i sam se, između svog posla, hvatajući u koštac s požeškim zaboravljenim jelima. On, ali i požeški kuhar Anđelko Ledić iz Zlatnog luga sa suprugom Radom koja je pritekla u pomoć, taj su dan pripremali petnaestak zaboravljenih jela po prvi puta u životu! Oh, al' ih je bilo užitak gledati u svoj toj pionirskoj muci kako s radošću i dozom avanturizma otkrivaju skrivenu logiku jela Muzeja u loncu, od ćevapa do radecki riže, zgotovljavajći ih svih petnaest jednog za drugim!

I eto, ovo možda i ne bi bila potpuna najava Dana muzeja i Europske noći muzeja, da nam u goste nije došla neponovljiva slavonska etnologinja Ljubica i, ma ravno s otvorenja svoje izložbe, dragi vinkovački muzealci sa svojim gostima arheolozima iz Zagreba i Osijeka. Ne samo da su domaćini i njihovi gosti zaprepašteni pričama o slavonskoj hrani, pažljivo upijali naša skupljena saznanja na tu temu, nego su jednako tako, prvo sa znatiželjom, a poslije s oduševljenjem vinoznalaca upijali sommelierske preporuke gospodina Marinjaka i predivnih vinara Antunović i Siber iz Erduta, Krešić iz Šarengrada, Buhač iz Iloka... .

Štoviše, u ozračju nekog čudnog spontanog zajedništva kojega može iskreno pokrenuti samo dobra hrana i dobro vino, pokušali smo u duhu starog, na žalost davno nestalog običaja, sa svakim novim vinom u čaši, zdravicom redom uputiti dobre želje svima prisutnima. Pa, sudeći po divnoj, prijateljskoj atmosferi natjecanja odavanja počasti u žaru zdravica, bogme će još dugo i uspješno poživjeti i restoran Lamut i, Gradski muzej Vinkovci i, Turistička zajednica grada Vinkovaca, ali i Muzej u loncu!

Iako te večeri, na žalost, niste mogli biti s nama i odati počast zaboravljenim jelima naše zanimljive prošlosti i njihovom uskrsnuću na stolovima slavonskih ugostitelja, vjerujte nam da smo nazdravili i u Vaše zdravlje! Živjeli!