Muzej u loncu

ili Muzejski lonac – svakome poklopac

Kakav je to lonac u kojemu se ne može skuhati svašta? Muzej u loncu odgovara svakom štednjaku, svakom stolu. Da je tako, pokazali smo 7. veljače ove godine u Županji. Na tradicionalnom Šokačkom sijelu, u gotovo nemogućoj kombinaciji, pokazala se izložba Baš se nekad dobro jelo, zamirisala su požeška jela, pričalo se o razbijanju predrasuda o tradicijskoj prehrani Slavonaca.

Županjci kad zavrte priču, čuvenom graničarskom tvrdoglavošću, mora uvijek biti po njihovom. Na poziv dobre kolegice i uporne etnologinje ovoga dijela Slavonije Janje Juzbašić, ravnateljice Zavičajnog muzeja Stjepan Gruber, Muzej u loncu je pozvan da sa svoga puta po Slavoniji i Baranji skrene u Županju na veeeliki program ovogodišnjeg Šokačkog sijela. U Zmajevačkoj vinariji Josić Muzej u loncu ljubio se s najboljim slavonsko-baranjskim vinima, a u Županji s Vigorovim votkama u šarenim egzotičnim koktelima na 12. Vigor barmen cupu Obrtničkih škola. Staro i novo, pa, konačno zašto ne iskušati?

I dok smo se dogovarali s Ivicom Duranom iz Obrtničke škole kako se to Muzej u loncu može uklopiti u đački Vigor barmen kup, sjetili smo se one stare: ne možeš znati dok ne iskušaš! Konačno, ovo je ipak Šokačko sijelo! Divovsko županjsko sijelo gdje se danima divani, izlaže, predstavlja, pjeva i keri, dani kad je Županja obučena u čipakste  izloge i najsvečaniju novogodišnju rasvjetu. Vrijeme kada Županjci u prenesenom smislu njegovanja tradicijske kulture 'čuvaju granicu na Savi....', ali na jedan posve suvremeni, prilagođeni način.

Predvorje škole, ispunili su gosti i domaći (domoljubi i domoljupke u plavim rekljama, s crtama županjske regimente svih oblika, od kaputića, preko prsluka i suknji, s dukatima oko grla, na prstima i ušima), radoznali đaci po galeriji između dva školska zvona, snaše koje kraj ulaza prže listariće u dubokoj masti, užurbani organizatori, uzbuđeni natjecatelji, ležerna prosudbena komisija. Bez obzira na šarene kokteliće egzotičnih naziva, koji su mladi barmeni spravljali na pozornici, na stolovima se domaćilo crno i bijelo vino, graničarska kuhinja i specijaliteti Muzeja u loncu.....

Dan prije, i to jutro, mala kuhinja, zapravo školski kabinet za nastavu kuhanja, začudo je postao Aladinova špilja prepuna radoznalih kuhara srednjoškolaca kojih su pod čvrstom rukom naše Marijane iz Grginog dola učili kako se pripremaju tradicijski specijaliteti Požege i Požeštine, od čorbe kiselice, preko požeških fakina, pa sve do mini vinogradarskih ćevapa u svinjskoj maramici! Nevjerojatno, ali istinito, muka kako i gdje stići napraviti toliko jela, pretvorila se u pravu radionicu tradicijskih jela u kojoj su se dokazivale buduće kuharice iz drugog razreda srednje županjske Obrtničke.

Panoi, koje je po onoj dosadnoj zimskoj kiši dan ranije iz Zmajevca požrtvovno dovezao Darko Mrkonjić, tajnik Zajednice društava turističkih vodiča Slavonije i Baranje, savršeno su se priljubili, onako zahvalni uz penjuću rampu predvorja. Šareni, puni fotografija požeških jela koji s njih gotovo da mirišu, dali su se pogledati onima koji su ih htjeli, ponavljajući priču o svim zanimljivostima tradicijske prehrane ovog dijela Slavonije.

I poslije napetog natjecanja barmena, nakon reda fotografija prezentacije Muzeja u loncu, reda nikad do kraja ispričane priče o jelima, požeški stol Muzeja u loncu, slavodobitno se i ovaj puta redom ispraznio.

Zaključak?

Zaključak se sam nametnuo slegavši se po svima prisutnima.....Zašto u Obrtničkim i Ugostiteljskim školama uz popularna natjecanja barmena, ne bi počeli organizirati i natjecanja kuhara u tradicijskim jelima? Jer, dobro je za naš turizam kad mladi barmeni goste zadivljuju svojim vještinama i kreacijama u spravljanju egzotičnih internacionalnih pića, ali još je bolje, kada mladi kuhari te iste goste bez daha ostave tradicijskim jelima koja ovi nikada nisu, a možda i neće kušati, ako se ponovno ne vrate......