Zelčinska staroverska torta
Kad je u Bocanjevcima, bakastara Ana Vuksanović za svečane zgode pripremala staroversku tortu, u kući su joj pomagala sva djeca. Tko nije tucao make i orae u trešnjevim stupama, ili u mivači, drvenoj posudi soltukom druljao kocke šećera, s najmlađima je prstima mrvio ostatke starog kruha za jedan od brojnih nadjeva ove neobične seljačke torte.
U potrazi za izgubljenim jelima koja pričaju priče o gotovo izgubljenim običajima, vrijednostima i pogledima na svijet ovog dijela Hrvatske, Muzej u loncu se dotepao do Zelčna i bake Mare Varžić, praunuke gore spomenute bakestare. Kažemo mi obješenjački 'dotepao', jer se već pomalo osjećamo poput slavonskih lola i bekrija iz stiha poznate pjesme tamburaškog sastava Bekrije s požeškog glazbenog festivala: „Po divljini i prašini skitam se.....“, izazivajući prašnjave, ovog ljeta, bogme, blatnjave puteve u potrazi za širenjem vidika. Ipak da budemo iskreni, na baku Maru širokog osmjeha i svakom istraživaču tradicijskih običaja zahvalnu i podatnu kazivačicu, nismo samo tako natrapali, na nju su nas uputile tamošnje muzealke Ana, Vlasta i Mirjana.
Iako se Ana Wild i Vlasta Šabić, etnologinje Muzeja Slavonije u Osijeku, brinu o tradicijskom dobru ne samo cijele Slavonije, Baranje i Srijema, nego u ingerenciji svog etnološkog odjela imaju i poveliko područje Baranje, Osijeka i njegove okolice, naša prava muzejska domaćica u Zelčinu kod Valpova, bila je Mirjana Paušak, kustosica nedalekog Muzeja Valpovštine, smještenog, ni manje ni više, nego u dvorcu.
Mirjana, simpatična arheologinja po struci, dijeli sudbinu mnogih djelatnika malih muzeja – praktična je kustosica svih muzejskih struka i raznorodnih zbirki. Pokušava se sama posljednjih sedam godina snaći u svakodnevnim problemima funkcioniranja ustanove od smještaja, preventivne zaštite i obrade građe, pa sve do postavljanja izložbi i vodstava i čestih vodstava, i vjerujte, nije joj nimalo lako. Doslovno zatočena u prekrasnom srednjovjekovno – baroknom dvorcu obitelji Prandau Normann, po svemu najočuvanijem arhitektonskom i pejsažnom kompleksu takve vrste u Hrvatskoj, vodi muzejsku bitku za svaku sljedeću prostoriju. U nedostatku novaca i stalnog postava, svaka izložba ove multipraktik kustosice u idućoj prostoriji ostaje trajna poslastica za turiste i đačke ekskurzije, odajući dušu i šarm stoljeća i djelića nekadašnjeg života valpovačkih vlastelina.
Žene oko Valpova živeći svoje običaje, u vrijeme mladosti bakestare, zasigurno nisu znale da su se još u antičkoj Grčkoj u čast božice Artemide pripremali posebni kolači oblika punog mjeseca, a još manje da su se prve torte na danas poznati način, počele peći po Europi tek u 16. stoljeću. Torte su se vjerujemo pekle i u obitelji baruna Josipa Ignaca Hillepranda od Prandaua, koji je početkom 19. stoljeća kao moderni Europljanin u sklopu svog valpovačkog dvorca dao izgraditi, kako Franjo Kuhač kaže, 'maleno al lijep
o, podpuno kazalište, prvo u Slavoniji'. Još je vjerojatnije da se nedjeljom na stolu tortama sladila i grofovska obitelj Normann od Ehrenfelsa, koja je drugoj polovici istog stoljeća preuzela sve 62 prostorije u 4.003 m2 dvorca. Iako su mnoge seoske djevojke imale prilike biti bar u drugoj postavi posluge ovih vlastelina, pa tako i vidjeti 'pravu tortu', u okolnim selima fine torte su se počele stidljivo pojavljivati tek u djetinjstvu bake Mare kao ukras na svatovskim stolovima uz čorbu, 'kuvano meso' i sos, prasetinu, teletinu i sarmu.
I baš zato je ova naša, staroverska torta puuuuuuno više od 'obične' torte. Zamislite da dođete, recimo baki Mari u Zelčin i ona vas, kako se to već u Slavoniji priliči, počasti gužvarama s makem i oreima. Gladni i umorni od puta, zahvalno ćete uživati u aromatičnom i zasitnom šećernom udaru poznatog 'germtajga', unazad parsto godina Slavoncima najomiljenog kolača, koji se i danas pravi u svim prigodama. Nezasitno uzimajući još jedan od oraha, pa još jedan od maka, osjećat ćete se i više nego dobrodošli, i vjerojatno vam neće pasti napamet bezuspješno mozgati, otkud jednom tako austrougarski uredno savijenom kolaču naziv – gužvara. A zamislite sad da baka Mara istovremeno stavi pred vas pet gužvara, sa pet različitih nadjeva, i natjera vas svojom srdačnošću da ih sve od reda probate, osjećali biste se kao kralj, posebno počašćeni. Dakle, u jednom kolaču, pred vas i, samo vama u čast, domaćica je stavila sve što je imala u kući.
E, baš tako su se osjećali svi oni gosti kojima je u krugu sela oko Valpova: Bocanjevcima, Akranovcima, Marijancima i Zelčinu pravljena ova torta, od prošnji, svatova, preko Božića, Uskrsa, kirbaja, pa sve do babinja.
Bakastara bake Mare s početka naše priče, koja je rođena, jedva smo izračunali, oko 1868. godine, pravila je jedina staroversku tortu i za vršidbu, jer je 'bila mal' bogateja, pa se ondaj tela pokazat'. Ova vrhunska šokačka poslastica, torta nad tortama, sinonim za slavonsko srce pod nogama, nesebičnu rastrošnost, pokazivanje i gostoprimstvo, silno bi zaprepastila svakog poštenog europskog slastičara. Jer to nije fensi šmensi torta staklenih vitrina i mirišljavih slastičarni, laganih kora i kuhanih putrastih nadjeva. Ova, naša, staroverska, pravljena je pod pepelom i vršnjikom u okrugloj tepsiji na otvorenom ognjištu ili u krušnoj peći. Šest joj je kora od svega jednog žumanjceta, malo brašna, mlijeka i kvasca, a nadjevi su ono što su kuvačice marno sakupljale i ljubomorno čuvale do prigode u špajzi pod ključem: mak, orasi, rogač, pekmez, suve 'ruške', sir, kakao, grožđice, pa ako se treba dokazati s još jednim nadjevom i katom - mrvicama od starog kruha s cimetom......Da, i ono što će vas zaprepastiti, puuuuno, šećera kojega se u ovoj torti ne štedi.
I sam naziv, staroverska torta, govori nam mnogo. Kad u nazivu imate pojam vjere, onda znajte da je to nešto što domaći duboko doživljavaju osobnim identitetom, a ako je još dodan prefiks - staro, onda se nad tim doista moramo zamisliti. A riječ torta, ovaj germanizam francuskog porijekla kao sinonim za okrugli kolač u selima oko Valpova? Pod zemljanim vršnjikom koje su kupovali, gle ti čuda i malog svijeta, od majstora iz Novog Sela kraj Požege, pekla se u istoj takvoj okrugloj tepsiji, svečana i obredna, beskvasna i jednostavna, posebno ukrašena svatovska pogača koju je cura dobivala na dar od sverkve kada su ju išli prositi. Ako se pogača lijepo podigla, to je bio dobar znak, buduća snaša biti će vrijedna.
Na žalost, davnih dana gradski, 'masneji' kolači i piškote istjerali su staroversku tortu iz svakodnevlja ovih sela. Pa ju danas baka Mara Varžić pravi isključivo, za recimo, Dobro jutro Hrvatska kao posebnu atrakciju, ili za Valpovačka ljeta gdje redovito odnosi nagrade – suvenire u obliku valpovačkog dvorca. Ali to vas, nikako ne smije spriječiti da originalnost ove torte od jednog žumanjka i, svega i svačega ne zamiriše i u vašem domu.
Da, taj dan u Zelčinu, imali smo više sreće nego pameti. Čim je staroverska torta ukrašena krstinama, prozorčićima i ružicama završila u pećnici, neumorna baka Mara, prihvatila se uz priču pripreme novog jela.......a mi ga rado dijelimo s Vama u nastavku koji slijedi......
Današnji recept:
----------------------------------------------------
Šetnja po valpovačkom dvorcu - fotogalerija
Poslušajte zanimljiv govor valpovačkog kraja - baka Mara o pripremi šterca