Kako su se požeška jela ljubila s baranjsko-slavonskim vinima

Dan prije, danas već povijesne snježne mećave, dok je još ozima pšenica zelenjela smrznuta baranjska polja, a zubato sunce grijalo usnule baranjske vinograde, Muzej u loncu je stigao u Zmajevac, točnije u Restoran vinariju Josić.

Razmišljamo o tome kako je gotovo pionirski teško zaživjeti neku ideju, ma kako ona jednostavna bila. Širenje istine o tradicijskoj hrani, i to još u Slavoniji i Baranji gdje se dobro jede, čini se, ne može biti lakše. Ipak, začudna je činjenica da se o tradicijskoj hrani najplodnije regije u Hrvatskoj zna poražavajuće malo. A još je začudnije, da je iz ovoga dijela Lijepe naše, kao nematerijalno kulturno dobro zaštićen samo kulen. Čini se da mi Slavonci, od gastronoma i muzelaca, preko ugostitelja i medija, do turističkih djelatnika, ne radimo baš dovoljno kako bismo razbili predrasudu o domaćim gastroikonama, gastrotrojstvu fiš paprikaš-čobanac-kulen.

Ali da bismo osvijestili gastro porijeklo i ne daj Bože, podastrli ga ostatku gastro svijeta, osim što smo marljivi i vrijedni, ne bi nam škodilo malo više gastro odvažnosti, hrabrosti i usudnosti, a prije svega zajedničkog djelovanja. Nedavno je jedan naš poznati restoran ugostio visoke djelatnike Ministarstva turizma serviravši im vrhunske, dobro spravljenje delicije, koje se, na žalost, mogu naći u svakom malo boljem restoranu Europe. Uz malo hrabrosti i inventivnosti daleko bi ih se više dojmilo, recimo, paštetom od šunke kao predjelom, požeškim vinogradarskim ćevapom kao glavnim jelom i nekadašnjom recesijskom, ponovno oživljenom delikatesom, kiflkohom. Ne samo što su ta jela jednako ukusna, istančana i za najosjetljivije nepce, nego uz njih, kao gost, dobijete serviranu sjajnu priču o prošlosti i običajima našega kraja. I možda bi tako bilo više razumijevanja i državnih sredstava za zanimljive i vrijedne projekte oživljavanja 'tradicijske retro trendi' hrane ovoga dijela Hrvatske. Na žalost, uza sve napore da ovakva jela zažive u ponudi naših restorana, trebat će još mnogo vremena da shvatimo kako kulturni projekti, poput Muzeja u loncu i ugostiteljstvo ipak idu istim tračnicama.

Krstarenje Muzeja u loncu po domaćoj ravni svatko pametan treba doživjeti kao vlak u koji bi trebao uskočiti koristeći jeftinu kartu za buduću eno-eko-gastro definiranu Slavoniju i Baranju, turističku perjanicu od koje ćemo svi imati koristi. Jer Muzej u loncu ne nudi samo rezultate istraživanja Gradskog muzeja Požega, nego i fotografsku rekonstrukciju zaboravljenih jela, uz pomoć Zajednice vodiča Slavonije i Baranje besplatnu etnofoto izložbu i promociju, a uz pomoć šefice kuhinje požeškog Grginog dola, stručno supervizorstvo u spravljanju starih jela......

U Zmajevcu se zaigralo na veliki ulog. Vrhunsku prednost otvorenog ognjišta u sred redstorana, šef kuhinje Mario je iskoristio za ogromni ćevap koji se vrtio pred očima, nosom i ustima znatiželjnih gostiju. Baranjska keramika Astaloš pobrinula se da stara jela zamirišu u zemljanim posudama koje bi svatko poželio ponijeti kući. Roberitno Marinjak, profesor ugostiteljskog posluživanja osječke Ugostiteljsko turističke škole i član Izvršnog odbora Hrvatskog sommelierskog kluba zajedno je s vinarijama Josić, Antunović, Kalazić, Feravino i Belje vrlo umješno s požeškim jelima udružio njihova vrhunska vina. Prava je šteta što za vrijeme uvodne riječi otvorenja izložbe, etnološke prezentacije, somelierskog treninga poznatih vina i degustacije 15 gotovo potpuno zaboravljenih starih jela u inače predivnom restoranu-podrumu Josić, koji je takoreći 'upio' izložbu Gradskog muzeja Požega Baš se nekad dobro jelo, svakodnevni restoranski ritam na tih nekoliko sati nije uistinu stao.

No, dobre ideje se uvijek prepoznaju, i svatko pozitivan, tko uistinu želi dobro sebi i drugima u ovakvim je druženjima na dobitku. Nas su, naprimjer, zatekli muzealci iz Muzeja grada Zagreba i Muzeja Vojvodine iz Novog Sada, koji su se zahvaljujući Muzeju Slavonije u Osijeku, to poslijepodne našli, gle čuda, na našem druženju u Zmajevcu. I tako će se, sudeći po reakcijama oduševljenja onih koji znaju koliki trud stoji iza ovakvih projekata, Muzej u loncu ubrzo predstaviti kulturnoj javnosti Zagreba i Novog Sada......