Sve o radionici, izložbi i prezentaciji tradicijske hrane
Da li se, kada, koliko i zašto dobro jelo u Slavoniji, pa tako i u Požeštini, te u samom gradu Požegi početkom 20. stoljeća, pokušali smo utvrditi ovog Međunarodnog dana muzeja. Cijela se priča skuhala upravo ovdje, na blogu Muzej u loncu. A zakuhala se davno prije, kada smo pred kraj ljeta 2011. godine, s dozorenim kruškama miholjačama krenuli u sistematsko istraživanje tradicijske prehrane ovoga kraja.
Zahvaljujući svim divnim ljudima koji su nam otvorili svoja vrata i dozvolili da zavirimo u njihove vrtove, ostave, kuhinje i lonce, uspjeli smo rekonstruirati i dokumentirati sada već rijetka i gotovo zaboravljena jela. No nije uvijek bilo jednostavno, posebno našem Borisu sa skromnom muzejskom fotografskom opremom u daleko idealnim uvjetima za snimanje. Ipak nekako, uz puno dobre volje, uspio se probiti kroz pare od kuhanja, vrućinu oko štednjaka, drhtave ruke naših starijih kazivačica i objektivom zabilježiti sve potrebne detalje kroz koje su naša jela postala stvarna i gustiozna. Obzirom da nije bilo nimalo jednostavno gladan katalogizirati sve te silne fotografije prefinih jela koja 'govore sto jezika', pomislili smo kako bi bilo dobro sve te mirise i okuse koji izbijaju sa zaslona ekrana, podijeliti s drugima.
Zahvaljujući internetskoj mogućnosti povezivanja sa svijetom, odlučili smo pokrenuti blog Muzej u loncu, premostiti međugeneracijski jaz, podsjetiti mlade kako su se u siromašnija vremena nego li su ova naša današnja, jela maštovita i zdrava jela. Tek kada smo virtualnom svijetu podastrli naše foto-recepte starih jela, njihov duh i tek, te prehrambene navike i običaje Požege i Požeštine krajem 19. i početkom 20. stoljeća, Muzej u loncu se počeo otvarati mnogim novim mogućnostima.
Poželjeli smo doznati da li Muzej u loncu doista može biti međugeneracijska poveznica, koja će podmetnuti leđa ideji prenošenja i nezaboravljanja starih recepata. U radionici izrade tradicijskih starih jela, dva dana uoči Dana muzeja, devet osmaša sa tri požeške osnovne škole, u kuhinji restorana Grgin dol, učinili su sve da svojim nevještim rukama priprave jela koja su 'skinuli' s Muzeja u loncu.
Na trenutak, u uzavreloj atmosferi prave profesionalne kuhinje, uz anđele čuvare u obliku profesionalnih kuhara Marijane, Željka i Vesne, na tri kuharska pulta izrađivali su se trganci, tarana i peretci. Osam momaka i jedna djevojka od kojih samo poneki imaju ambiciju upisati kuharsku srednju školu, doslovce su pod svojim rukama osjetili što znači od malo brašna i vode načiniti bazu za jela, kojima će nasititi dvadesetak ljudi. Uz dodatak masti, zatopljenih čvaraka, meda od šećerne repe, domaćeg pekmeza, oraha, sira, mlijeka i maka, švedski stol je dobio svoju inačicu u 'slavonskoj trpezi'! Štoviše, jedna je grupa pripremila tradicionalne kolače peretce kao poklon suvenir s pričom! Umorni, zadovoljni, rumenih obraza, slušali su same pohvale požeških novinara i ravnatelja svojih škola koje smo pozvali kao vrhunac cijele akcije na „Jauzn za novinare“. Nismo sigurni da li su se taj dan osjećali kao popularni Jamie Oliver, ali su sigurno, primjereno zahtjevnoj mladoj populaciji, doživjeli i osvjestili što znači kuhati i jesti zdravo i kvalitetno!
Novinari, zahvalni što smo im odali priznanje za njihov mar praćenja rada muzeja, posvetivši ovu radionicu njima, doista su je svojim izvještajima na pravi način začinili kao dobro predjelo.
Doista, ako je radionica seoskih jela sa osmašima bila predjelo, izložba 'Baš se nekad dobro jelo' prometnula se u glavno jelo, onda je prezentacija tradicijskih gradskih jela postala desert!
Zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture RH i našega Grada Požege, od fotografija s terena uz recepte i objašnjenja kada i kako su se pravila, načinili smo 15 panoa sa 22 zaboravljena i manje poznata tradicijska jela Požeštine i stare Požege iz vremena Franje Cirakija, valjda jedinog gradonačelnika koji je u svom dnevniku početkom 20. stoljeća bilježio svakodnevna jela kroz sve obroke u danu. Dakako, tu su i vrijedne tiskane i rukopisne kuharice starih Požežanki, te dvije vitrine predmeta za izradu i serviranje jela iz muzejskih zbirki. Jednostavna, pregledna izložba koja tako mnogo govori....Ako ju kanite posjetiti do 15. rujna 2012. godine, do kada će biti otvorena, ne zaboravite ponijeti papir i olovku za recepte jela koja ćete svakako poželjeti i sami napraviti.
Izložba je bila sjajna prilika da se na otvorenju sastanu pravi prijatelji kako bi požeškom muzeju čestitali njegov dan. Tu prigodu je iskoristio i sadašnji gradonačelnik Zdravko Ronko koji je muzeju poklonio brončane reljefne odljevke portreta Požežana koji su svojim perom i karizmom zadužili sadašnju Požegu u nekim prošlim vremenima - Zdenke Marković i Ivana Messnera, rad akademske kiparice Tatjane Kostanjević.
I dakako, desert za kraj! Iz muzeja, ugodnom šetnjom preko baroknog trga obasjanog zlatnim predvečerjem u jednu od uličica koja centar grada povezuje s brdom i samim nebom, na kultno okupljalište Požežana – hotel Grgin dol!
Vrijedne ruke restoranske ekipe pod vodstvom schefice Marijane Pranić, koja je među prvima prihvatila ideju starih jela s potpisom na gastroturističkoj ugostiteljskoj ponudi, napravile su desetak jela stare Požege. Od tradicionalne vajnsupe koja se obredno jela pred večeru na Badnjak, preko kipfelkocha i trganaca sa šunkom sa svakodnevnog menija Franje Cirakija, radetzky riže i paštete od kuhane šunke s domijenaka za poslovne partnere žena vlasnika požeške Ljevaonice, vinogradarskog specijaliteta - ćevapa s požeških brda, pa sve do nekoliko vrsti bazlamača, neizostavnog jela u svakoj požeškoj rukopisnoj kuharici. Da je svaki sastojak domaći, garantirali su divni ljudi, sponozori – OPG Ivić iz Golog Brda, mlin i pekara Cerovac, Udruga vinogradara i voćara Stjepan Koydl i Poljoprivredno prehrambena škola.
U ugodnoj atmosferi požeške dobrovolje, kušanja, razgovora i zdravica, Požežani su imali privilegiju upoznati se s toplom riječi i velikim djelom dviju dama koje su
zadužile hrvatsku gastronomiju. Ivanka Biluš, inače požeška gimnazijalka, 27 godina dobra duša serijala 'Male tajne velikih majstora kuhinje', najtiražnija autorica kuharica ex Jugoslavije, koja je i danas aktivna zahvaljujući divnoj Božici Brkan, glavnoj urednici i inicijatorici internetskog magazina 'Oblizeki', književnici i velikoj hrvatskoj gastrologinji, doslovno su našem desertu bile šećer na kraju!
Sve u svemu, sudeći prema reakcijama posjetitelja, bio je ovo muzejski obrok za pamćenje, koji je svima 'dobro sjeo' i čiji okus ćemo još dugo nositi ne samo u ustima, nego i u srcima.
Sastojci i priprema današnjih recepata: