riža s čokoladom ili čokolada s rižom
Desert poslije objeda, zaslužan za onu poslovicu 'šećer na kraju', mnogima će popraviti dan. To je jelo koje popunjava i posljednju prazninu u stomaku i daje onaj, stoljećima razvijan osjećaj slatke sitosti. Ipak slijedeći objedni niz, recepti za slastice i deserte, skromno su smješteni na posljednjim stranicama tiskanih kuharica. Značaj slasticama dale su naše mame i bake dok su kao domaćice sakupljajući recepte stvarale svoje vlastite kuharice.
Dobar desert, uglavnom kolač, bio je pohvala svakoj domaćici. Običnim danom pravili su se jednostavniji deserti, a nedjeljom i blagdanom kada su navraćali gosti, oni finiji, kompliciraniji i skuplji. Dobra domaćica, vječito je bila u potrazi za slasticom koja će oduševiti njene ukućane i goste, u okviru kućnog budžeta. U ono vrijeme bez miksera i hladnjaka, unatoč kompliciranim receptima, dokazale su se ne samo kao vrsne kuharice, nego i kao vješte slastičarke....
U jednoj od rukopisnih kuharica žena obitelji Fleissig i Del Fabro koje su bile zadužene za spravljenje specijaliteta za poslovne partenere svojih muževa, pronašli smo i recept pod nazivom Ukusna poslastica s rižom i čokoladom. Identičan recept našli smo i u čuvenoj Kumičićkinoj Novoj zagrebačkoj kuharici, također poklonom iz obitelji Fleissig, ali pod nazivom Radetzky Reiss ili Radecki riža. Štoviše, na istoj stranici nalaze se još dvije poslastice od riže i čokolade: Riža na mlijeku s pjenom i čokoladom i Hladna riža s čokoladom. No, po nečemu je očito, Radecki riža zaslužila da bude prepisana u vlastitu kuharicu, s mrvicu izmijenjenim normativima, onako, kako to rade domaćice koje nakon isprobavanja odluče jelo praviti i ubuduće.
Da je Radecki rižu jedna od Flajsigica zavoljela toliko da ju je uvrstila u krug vlastitih omiljenih slastica, govori i promijenjeni naziv koji opisuje oduševljenost domaćice – Ukusna poslastica od riže i čokolade.....što je fedmaršala Josefa Wenzela grofa Radetzky von Radetza, kojega je austrijska kruna slavila jer je uspio suzbiti revolucionarni pokret u Sjevernoj Italiji burne 1848. godine, barem u Požegi zauvjek otjeralo u povijest. No, nekako začudo, jedući ovu jedinstvenu poslaticu, ne možete se oteti dojmu da pod vašim zubima riža i krupno sjeckani orasi ponešeni osebujnim okusima recepta, doista ne marširaju u taktu čuvenog Radetzky marša Johanna Straussa.
Začudni je to spoj jedne tako jednostavne namirnice kao što je riža koja hrani polovicu gladnog svijeta sa tako otmjenim dodatkom koji se koristi u najfinijim punč tortma, poput one naše iz obitelji Kraljević, koji neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Ugodno-osvježavajući okus špinanog šećera na maslacu sa sokom i koricom limuna, i naranče, upotpunjen rumom, smiješan u ovoj slastici doista će vas ugodno iznenaditi, kao konačno i posjetitelje naše degustacije iz kuhinje Marijane Pranić, restorana Grgin dol, poslije otvorenja izložbe „Baš se nekad dobro jelo!“.
Kušajući, dakle ovu slasticu od riže, najviše nas je iznenadila čokolada, koja se naribana kao srednji sloj, dovršavanjem u pećnici rastopila i prožela s rižom, podsjećajući nas tako neodoljivo na najfiniju zvečevačku, čokoladu s rižom.
Prekapajući po dostupnim izvorima u potrazi za podacima koji će nas približiti priči o čokoladi s rižom, prvoj u svijetu, osmišljenoj i napravljenoj baš u Požegi, pod ruke su nam došle Požeške novine. U tom tjedniku koji je izlazio od 1922. do 1940. godine, pronašli smo priču staru 81 godinu koja nam je pomogla da shvatimo zašto je ova tvornica, Požegu kao grad čokolade proslavila još u Kraljevini SHS.
Afirmativni tekst Julija Kempfa, požeškog prosvjetnog djelatnika, jednog od onih tvrdokornih lokalpatriota, toliko zaljubljenog u Požegu da je proučavajući njenu povijest napisao opsežnu monografiju, osnovao Gradski muzej i na kraju postao njenim gradonačelnikom, ulio nam je nekako nadu u uspjeh naše industrije, unatoč teškom velu današnjeg vremena.
Poslije kaosa i beznađa Prvog svjetskog rata, a netom prije kaosa i beznađa prve velike svjetske krize, čuvena europska tvrtka Stock Brandy Medicinal d.d., nakon Trsta u Italiji, Plzenja u Češkoj, Linza u Austriji, Biali u Poljskoj, Chiasso u Švicarskoj, Budimpešte u Mađarskoj, odabrala je 1921. godine baš Požegu kao savršeno mjesto za svoju tvornicu na ovim prostorima....
Deset godina poslije na 50.000 m2 sagrađen je kompleks suvremenih postrojenja u koje se slijevalo 40 % svog uvoza kakaovog zrna u cijeloj državi. Štoviše, Požega je sa 1 milijunom kg razne robe, postala vodeći proizvođač slatkiša Kraljevine sa dvanaest trgovačkih putnika koji su u onim predratnim njemačkim automobilima predano posjećivali 6-7 puta godišnje preko sedamnaest tisuća kupaca.
Tristo i pedeset djelatnika od kojih je većina, kao i danas iz same Požege, bili su podijeljeni u osam velikih odjela: konjak i ostala alkoholna pića, čokolada i čokoladni bomboni, kakao u prahu i kakaovo maslo, pralinei i punjena čokolada, kanditi, svileni bomboni i karamele, marmelada i voćni sirupi, roba od vafla i fini deserti, te zamatanje čaja.
Geslom 'Budi iskren', ispisanom na jednoj od zgrada tvornice koji je poput dobrog duha ujedinjavalo i radnike i djelatnike u upravi s gospodinom Morpurgom na čelu, stvarala se zavidna količina radne energije u kojoj je uz svakodnevni naporni posao, osnovana knjižnica, pjevačko društvo, orkestar, a o zajedničkim izletima da i ne govorimo.
Tridesetak godina poslije ove lijepe slike pametnog, humanog industrijskog zamaha koji je davao sjajne rezultate, u toj istoj tvornici, sada pod nazivom Zvečevo, nekolicina entuzijasta, od direktora Vukovića, direktora proizvodnje Šimunovića, majstora Tonkovića i četrnaest radnica, osmislila je 1963/64. godine (stotinu godina poslije rođenja Marije Kumičić, zvijezde Nove Zagrebačke kuharice), prvu čokoladu s rižom u svijetu. Dakako, riječ je o ekspandiranoj riži i 90 postotnoj mliječnoj čokoladi od mlijeka iz vlastite mljekare, napravljene od samostalno obrađenog kakaovca s domaćim šećerom, prirodnih sirovina bez GMO-a., koja s pravom nosi markicu Izvorno hrvatsko.
Prepisujući i šireći recept Radecki riže na osnovu iskustva, domaćice su mogle samo pretpostavljati da su riža i čokolada zdrave za njihovu obitelj i goste. Ali gospođa Marica Ploužek, magistrica prehrambene tehnologije, zanesena poznavateljica i najsitnijih tajni povijesti ove tvornice, neumorna je u traženju istine o perehrambenim vrijednostima zvečevačkih proizvoda.
Od nje smo doznali da riža sadrži visoku količinu ugljikohidrata (koji pokrivaju polovicu naše potrebe za energijom), kvalitetne bjelančevine (koje sadrže esencijalne aminokiseline), nisku količinu masti, vitamine B1, B6, E, nijancine, te minerale magnezija, fosfora, željeza, kalija, manju količinu natrija (što je dobro za osobe s visokim krvnim tlakom).....Riža je značajan izvor sirovih vlakana (prema piramidi zdrave hrane može se jesti neograničeno tijekom dana), bez kolesterola je i glutena. Za čokoladu kaže da djeluje antidepresivno, relaksira i stvara osjećaj zadovoljstva, jer samo 100 g čokolade osigurava 1/3 preporučenu dnevnu dozu magnezija, osim toga sadrži fosfor, željezo, vitamin E i bogata je kalcijem. Kakao maslac sadrži pak masne kiseline koje snižavaju razinu štetnog kolesterola u krvi.
Radecki riža se u požeškim kuhinjama prometnula u Ukusnu slasticu od riže i čokolade, ali čokolada s rižom i to prva u svijetu, ostat će zauvijek – Mikado (japanski ovezemaljski i nebeski vladar), u prenesenom značenju, kako kaže gopođa Marica, hrana ljudi i bogova.
Danas, 50-ak godina poslije, Zvečevo, ponovo u vrijeme krize grabi krupnim koracima naprijed, smišljajući najneobičnije kombinacije čokolade koje s uspjehom pozitivne fizičke i duhovne energije osvajaju svijet. Ne, nije ovo sponzorirana priča, ovo je omage svim hrabrim i inovativnim ljudima u bilo kojem odjelu Zvečeva, koji su kroz 91 godina imali i još uvijek imaju prilike i volje dati sebe za zajednički napredak s vjerom u zdravi proizvod i konačni uspjeh.
A vi, kad idete u goste svakakako na dar ponesite požešku čokoladu s rižom - Mikado, a kad vam dolaze gosti, iznenadite ih ukusnom austrougarskom poslasticom s rižom i čokoladom – Radecki rižom.
Današnji recept: